NEMAČKI LOVAČKI TERIJER

DEUTSCHER JAGDTERRIER - GERMAN HUNTING TERRIER

MEĐUNARODNI PRAVILNIK FCI O GAJENJU

PREAMBULA
1. Zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa Medjunarodnom kinološkom federacijom (FCI) dužni su da postuju medjunarodni pravilnik FCI o gajenju .
Uzajamna prava i obaveze vlasnika plemenjaka ili keruša po pravilu su definisani nacionalnim zakonom, pravilnicima koje donose nacionalne kinološke organizacije ili njihovi klubovi i udruženja ili se odredjuju posebnim konvencijama. U slučaju da takvi pravilnici ne postoje, primenjuje se Medjunarodni pravilnik FCI o gajenju.
· Odgajivačima ili vlasnicima plemenjaka preporučuje se da neodložno pismeno definišu uslove pod kojima će se vršiti parenje radi obezbedjenja potpuno jasne situacije u vezi sa finansijskim obavezama.
· "Vlasnik" psa jeste osoba koja je zakonito stekla životinju, zatečena je u posedu životinje i to može da dokaže vlasništvom nad propisno overenom potvrdom o važećoj registraciji i pedigreu.
· "Posednik" plemenjaka je ili njegov vlasnik ili osoba koja je dobila dozvolu od vlasnika da može tog psa upotrebiti za parenje.
· Ovaj Pravilnik FCI o gajenju odnosi se neposredno na sve zemlje članice i partnere koji imaju ugovor sa FCI. Ovo znači da je gajenje dopušteno samo sa psima čiste rase, bez mana, savršenog zdravlja u pogledu funkcionalnosti i potomstva te koji su upisani u rodovnu knjigu ili u registar čekanja koji je priznala FCI. S druge strane, oni moraju da zadovoljavaju uslove koje propisuju zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa FCI.
· Za pse savršenog zdravlja u smislu potomstva mogu se smatrati samo oni psi koji imaju osobine standarda rase, u pogledu tipa, i temperamenta i nemaju nijednu bitnu naslednu manu koja bi bila opasna za njihovo potomstvo u funkcionalnom pogledu. Zbog toga zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa FCI moraju voditi računa da standardi ne uključuju preterivanja u pogledu karakteristika koje mogu biti opasne po funkcionalnost pasa.
· U pogledu "upravljanja" naslednim nedostacima kao što su displazija kukova ili progresivna atrofija mrežnjače, zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa FCI moraju de vode registar pasa koji imaju ova oboljenja, da se bore sa njima na sistematski način, da stalno beleže ostvarena poboljšanja i o tome obaveštavaju FCI na njen zahtev.
· Zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa FCI imaju pomoć Naučne komisije po pitanju procene naslednih nedostataka. Komisija pomaže u borbi protiv ovih nedostataka i savetuje zemlje članice i partnere koji imaju ugovor sa FCI. Ukoliko bi Komisija izradila i objavila spisak mera za borbu protiv ovih nedostataka, odmah po njegovom prihvatanju, Generalni komitet FCI trebalo bi da ga poštuje.
· Zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa FCI uživaju potpunu nadležnost i odgovornost u pogledu gajenja. Pod ovim se podrazumevaju saveti i smernice koji se daju odgajivačima, kontrola legala i vodjenje rodovnih knjiga.
· Zemlje članice i partneri koji imaju ugovor sa FCI dužni su da izrade sopstvene pravilnike o gajenju, zasnovane na ovom pravilniku, u kojima će nabrojati postavljene ciljeve. Ovi pravilnici treba da vode računa, na odgovarajući način, o specifičnostima rada koji je svojstven za svaku pojedinu rasu.
· Psi koji imaju anomaliju, na primer stetan temperament, gluvoću ili kongenitalno slepilo, zečju gubicu, rascepljeno nepce, očigledne malformacije čeljusti ili izrazite zubne nedostatke, progresivnu atrofiju mrežnjače, psi koji pate od epilepsije, od nedostatka testisa (kriptohizam), koji imaju jedan testis (monorhidija), albinizam, težak i utvrdjen oblik displazije kukova ili psi čija boja dlake nije željena ne smeju da se koriste za priplod.
· Trgovci psima i odgajivači koji rade isključivo u komercijalne svrhe ne smeju se baviti uzgojem u zemlji članici ili zemlji partnera koje imaju ugovor sa FCI .

TROŠKOVI PREVOZA I ČUVANJA KERUŠE
2. Preporučuje se vlasniku keruše da je dovede ili da je uzme natrag bilo lično bilo putem posrednika koji je ličnost od poverenja. U slučaju kada keruša ostaje više dana kod posednika plemenjaka, svi troskovi kao što su hrana, smeštaj, eventualna veterinarska nega kao i šteta koju keruša prouzrokuje u štenari ili u kući posednika plemenjaka padaju na teret vlasnika keruše. Troškove prevoza za vraćanje keruše snosi njen vlasnik.

ODGOVORNOST
3. U skladu sa zakonskim propisima koji su na snazi u različitim zemljama, odgovornom za štetu koju životinja može da prouzrokuje trećim licima, smatra se osoba koja u trenutku nastanka štete daje smeštaj i brine se o pomenutoj životinji.
Vlasnik (ili imalac) plemenjaka dužan je vodi računa o napred iznetom prilikom zaključivanja ugovora o ličnoj bezbednosti u službi Civilna odgovornost.

SMRT KERUŠE
4. U slučaju da keruša ugine u vreme boravka kod imaoca plemenjaka, on je obavezan da o svom trošku konstatuje smrt i uzrok smrti kod veterinara. On najhitnije obaveštava vlasnika keruše o smrti i uzroku smrti keruše.
Ako vlasnik želi da vidi uginulu kerušu, ne sme biti odbijen u toj nameri.
Ako je smrt keruše nastupila greškom imaoca plemenjaka, on je dužan da plati štetu i procenat vlasniku keruše.
Ukoliko mu se ne može pripisati nijedna greška (imaocu plemenjaka), vlasnik keruše je dužan da imaocu plemenjaka nadoknadi sve troškove u vezi sa smrću keruše.

IZBOR PLEMENJAKA
5. Imalac plemenjaka se obavezuje da će kerušu upariti samo sa onim plemenjakom koji je za to predvidjen i ni sa jednim drugim. U slučaju da plemenjak ne obavi parenje, keruša se sme spariti s drugim plemenjakom samo uz saglasnost vlasnika keruše. U svakom slučaju se zabranjuje parenje keruše sa dva ili više plemenjaka u toku istog teranja.

SLUČAJNO PARENJE
6. Ukoliko se dogodi da plemenjak koji za to nije bio dogovoren slučajno izvrši parenje, imalac plemenjaka koji je primio kerušu na čuvanje kod sebe obavezan je da nadoknadi vlasniku keruše sve troškove prouzrokovane ovim pogresnim parenjem. Posle slučajnog parenja koje izvrši plemenjak koji za to nije bio izabran, zabranjeno je pristupiti novom parenju sa odabranim plemenjakom. Imalac plemenjaka ni u kom slučaju nema pravo da za takvo parenje pretenduje na nametanje finansijskih obaveza vlasniku keruše.

POTVRDA O PARENJU
7. Imalac plemenjaka sačinjava pismenu potvrdu kojom potvrdjuje da je parenje ispravno obavljeno. Svojim potpisom na dokumentu on potvrdjuje da je bio očevidac parenja. U slučaju da službe koje vode rodovne knjige, u zemlji u kojoj treba da se registruje leglo, propisuju odredjene specijalne obrasce, vlasnik keruše je dužan da ih nabavi, da ih pravilno popuni i da ih preda imaocu plemenjaka na potpisivanje.
Ova potvrda o parenju obavezno treba da sadrži sledeće podatke:
a) Ime i broj upisa u rodovnu knjigu za plemenjaka.
b) Ime i broj upisa u rodovnu knjigu za kerušu.
c) Ime i adresu imaoca/vlasnika plemenjaka.
d) Ime i adresu vlasnika keruše u vreme parenja, eventualno datum kada je postao njen vlasnik.
e) Mesto i datum parenja.
f) Potpis imaoca plemenjaka i vlasnika keruše.
g) Ako službe koje vode rodovne knjige za registrovanje štenadi zahtevaju overenu fotokopiju ili overen izvod pedigrea, vlasnik plemenjaka je dužan da besplatno dobavi ova dokumenta za vlasnika keruše.

NAKNADA ZA PARENJE
8. Vlasniku plemenjaka se savetuje da potvrdu o parenju potpise tek pošto mu se isplati unapred odredjena suma za parenje. Zadržavanje keruše na ime jamstva nipošto nije dozvoljeno.
9. Ukoliko plemenjak koji je bio dogovoren iz bilo kog razloga ne izvrši parenje ili ako keruša nije prihvatila da se pari, pa prema tome parenje efektivno nije ni obavljeno, vlasniku plemenjaka ipak ostaje pravo na naknadu predvidjenu članom 2, ali on ne može da traži sumu koja je dogovorena za parenje.
10. Što se tiče potomstva plemenjaka, vlasnik plemenjaka nema pravo u odnosu na vlasnika keruše na drugu nadoknadu osim na onu koja je predvidjena za parenje. Prema tome nema nikakvo pravo da sebi uzme štene. Ako su se strane dogovorile za preuzimanje jednog šteneta na ime nadoknade za parenje, takav dogovor mora biti pismeno formulisan pre parenja. U takvom sporazumu neizostavno moraju da se preciziraju i poštuju sledeće tačke:
a) vreme kada će vlasnik plemenjaka odabrati štene;
b) vreme kada će štene biti predato vlasniku plemenjaka;
c) vremenski period/rok u toku koga vlasnik plemenjaka ima neopozivo propisano pravo da odabere štene;
d) vremenski period/rok u toku koga je pravo za preuzimanje odabranog šteneta neopozivo propisano;
e) regulisanje troškova prevoza;
f) posebni sporazumi za slučaj da keruša ošteni mrtvu štenad ili samo jedno živo štene, ili za slučaj da odabrano štene ugine pre predaje.

NEOPLOĐENA KERUŠA
11. Posle pravilno obavljenog parenja, smatra se da je plemenjak ispunio svoju obavezu i da su od tog trenutka ispunjeni uslovi za sticanje prava na dogovorenu naknadu.
Sve ovo ne predstavlja garanciju da je keruša skotna. Prepušta se vlasniku plemenjaka da proceni, kada keruša nije oplodjena, da li će zakazati novo besplatno parenje u toku sledećeg teranja keruše, ili će isplatiti deo nadoknade dobijene za parenje. Takav sporazum mora pismeno da se definiše ugovorom o parenju.
Dogovoreno pravo na besplatno parenje svakako i po pravilu se gasi smrću plemenjaka ili promenom njegovog imaoca ili smrću keruše.
Ukoliko je moguće dokazati (analizom sperme) da je plemenjak sterilan u trenutku parenja, vlasniku keruše moraju biti isplaćeni troškovi parenja.

VEŠTAČKO OSEMENJIVANJE
12. Veštačko osemenjivanje ne sme se primenjivati na životinje koje se već nisu množile prirodnim putem.
U slučaju veštačkog osemenjivanja keruše, veterinar koji je sakupio spermu plemenjaka dužan je da overi, putem potvrde, koja se dostavlja službi za vodjenje rodovnih knjiga u koju štenad moraju biti upisana, da sveža ili zamrznuta sperma zaista potiče od plemenjaka koji je bio dogovoren. S druge strane, vlasnik plemenjaka dužan je da besplatno obezbedi potvrde koje su predvidjene u članu 7 (a - g) za vlasnika keruše.
Sve troškove nastale u vezi sa sakupljanjem sperme snosi vlasnik keruše. Troškove osemenjivanja takodje snosi vlasnik keruše. Veterinar koji vrši osmenjivanje dužan je da potvrdi službama koje vode rodovne knjige da je keruša zaista osemenjena spermom koja potiče od plemenjaka koji je bio dogovoren za parenje.
Na toj potvrdi takodje treba da stoje mesto i datum osemenjivanja, ime i broj registracije keruše u knjizi porekla kao i ime i adresa vlasnika keruše.
Vlasnik plemenjaka koji daje spermu dužan je da vlasniku keruše izda još i veterinarsku potvrdu, zvaničnu potvrdu o prenju.

USTUPANJE PRAVA GAJENJA
13. Po pravilu, vlasnik keruše u trenutku parenja smatra se odgajivačem legla.
Pravo na korišćenje keruše ili plemenjaka može da se prenese na treće lice putem zaključenog sporazuma.
Takav prenos prava u svim slučajevima mora pismeno da se potvrdi pre planiranog parenja. Takav prenos prava gajenja, koji se pismeno utvrdi, mora blagovremeno da se prijavi nadležnoj službi za vodjenje rodovne knjige i eventualno nadležnom udruženju za gajenje takve rase. On mora stajati uz prijavu legla.
U prenosu prava gajenja treba veoma precizno opisati prava i dužnosti obeju ugovornih strana. Treće lice koje stekne privremeno pravo gajenja keruše smatra se njenim vlasnikom, u smislu ovog pravilnika, u momentu parenja pa sve do trenutka odvajanja štenadi.

OSNOVNA PRAVILA
14. Štenad dva roditelja čiste rase sa pedigreom koji je priznala FCI, a na koje ne postoji nikakva zamerka i zabrana od strane nacionalne kinološke organizacije, smatraju se psima čiste rase i u tom smislu mogu da steknu pedigre koji priznaje FCI.
15. Pedigrei koje je priznala FCI predstavljaju sertifikat kojim se potvrdjuje tačnost podataka u vezi sa nabrojanim pretćima u njemu, a ne sertifikat kojim se garantuje kvalitet psa.

REGISTRACIJA ŠTENADI U KNJIGU POREKLA
16. Osim ako drugačije nije dogovoreno, smatra se da je novi vlasnik u toku prodaje skotne keruše automatski odgajivač legla. Štenad se upisuje u knjigu porekla zemlje u kojoj vlasnik keruše normalno boravi. Štenad nosi njegovu odgajivačnicu.
17. Svaki pas koji je odgajen i registrovan u zemlji članici ili u zemlji partnera koje imaju ugovor sa FCI mora biti snabdeven sistemom za stalnu identifikaciju kao i za identifikaciju koja se ne može zloupotrebiti; ta identifikacija mora stajati u pedigreu.
Štenad se po pravilu upisuju u knjigu porekla zemlje u kojoj vlasnik keruše ima stalni boravak. U slučaju osporavanja, dužan je da obavezno dostavi potvrdu organa koji vodi registar prebivališta - potvrdu prebivališta.
Tolerišu se izuzeci kod odgajivača rasnih pasa koji žive u zemlji u kojoj se ne vodi knjiga porekla priznata od strane FCI.
Ovi odgajivači imaju mogućnost da izvrše upis štenadi u knjigu porekla koju je priznala FCI.
Sva štenad iz legla mora biti registrovana; ovo uključuje svu štenad koja postoji na dan zahteva za registraciju.

PRAVILNICI ZA GAJENJE ZEMALJA ČLANICA FCI
18. Pravilnici za gajenje zemalja članica i partnera koji imaju ugovor sa FCI mogu biti rigorozniji od Pravilnika FCI ali ni u kom slučaju ne mogu biti u suprotnosti sa njim.

ZAVRŠNE ODREDBE
19. Ovaj pravilnik zamenjuje dokument "Medjunarodni običaj gajenja iz Monaka" iz 1934. U slučaju odstupanja u tumačenju, prvenstvo ima nemački tekst. *Usvojila Generalna skupština FCI 11. i 12. juna 1979. godine u Bernu (Švajcarska). Sve delove ispisane polucrnim slovima odobrio je Generalni komitet, Varšava, oktobra 2000. godine.